Kao dugogodišnji član Zajednice Hrvata u Makedoniji te kao njen predsjednik u dva mandata, Snježana Trojačanec neumorno je radila na poboljšanju statusa hrvatske zajednice u makedonskom društvu, a svojom je neiscrpnom energijom poticala na izradu brojnih događanja, projekata i druženja. Čuvajući hrvatsku tradiciju, baštinu i kulturu, ostavila je trag u makedonskom društvu, a kao član Vladinog savjeta za Hrvate izvan R. Hrvatske pridonosila je boljem i snažnijem razumijevanju domovinske i iseljene Hrvatske.

Profesorica Trojačanec svojim je studentima na Poljoprivrenom fakultetu usadila ljubav prema prirodi, ali i ljubav prema bližnjima. Sjećanje na nju nosit ćemo svi mi koji smo je poznavali i s njom surađivali.

 

U produžetku spodjeljujemo i jedno sjećanje koje je napisala

Ljerka Toth Naumova.

​

Na treću godišnjicu od smrti Snježane Trojačanec 6. prosinca, Ljerka Toth Naumova dijeli jedno sjećanje i zajedničku fotografiju iz Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Taj radosni trenutak gdje je Snješka čitala moje pjesme na promociji knjige „Nevidljiva vrata“.

​

I Snješka je pisala pjesme...

​

Dijeleći osjećaj gubitka voljene osobe Snježane Trojačanec pružamo sebi priliku da nas utješe i ohrabre napisane riječi i sjećanja. Smrt je istinski konačni cilj našeg života. Smrt ne postoji. Smrt je samo promjena svjetova. Ljudi umiru tek kad ih svi zaborave. Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Zato se događa da Snježana i dalje živi, po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca. Zapaljena virtualna svijeća je čuvar sjećanja, sjećanja na jednu zimsku noć i telefonski poziv od Snješke. Uzbuđeno mi govori kako je u Mavrovu i gleda kroz prozor kako padaju pahuljice. Još uvijek odjekuju njezine riječi: "Predivno nebo, pahuljice kao male sjajne zvjezdice sijaju na nebu. Napisala sam u jednom dahu pjesmu koju ti šaljem."

​

I danas, 6. prosinca uz molitvu čitam tu pjesmu „Zimska noć“ i to sjećanje je kao susret. A sjećanja... Sjećanja su početak besmrtnosti.

 

​

ZIMSKA NOĆ

 

Pahuljice igraju svoj ples.

Vatra pucketa u kaminu.

Sve je tako bijelo i tiho.

Pogled mi luta u daljinu

na kraju zastaje

na obližnjem brdu

I šumu bijelo ruho krasi

Sve je tako bijelo

Vjetar huče, a iza oblaka

zasjale su zvijezde

bacaju srebrno svjetlo

na prekrasnu zimsku noć.

 

~ SNJEŽANA TROJAČANEC ~

​

​