Premijera se trebala održati dan ranije (subota u 20,00 sati) međutim zbog prethodno proglašenih dana žalosti za tragično nastradale u Tetovskoj modularnoj bolnici premijera je odložena za dan kasnije.

U produkciji Zagrebačkog glumačkog ateljea u suradnji s Teatrom &TD nastala je predstava „Ja koja imam nevinije ruke“, potresna monodrama temeljena na autobiografskim zapisima kultne hrvatske književnice Vesne Parun. Režiju potpisuje Ivan Leo Lemo, produkciju Tatjana Aćimović, a autoricu je sjajno utjelovila glumica Vesna Tominac Matačić, koja je ujedno i idejna začetnica predstave i autorica dramskog predloška.

U nadahnutoj izvedbi Vesne Tominac-Matačić vidimo Vesnu Parun okruženu svojim dnevničkim zapisima, ranjenu, tužnu i spremnu progovoriti protiv svih koji su njezin život obilježili bespoštednim borbama i mukama.

S nostalgijom se prisjećala djetinjih otočkih igara s bratom, njegova ratna nestanka, majčinih žrtava da se školuju, očevih poroka i nemara. „Kriška službovanja i namaz gladovanja“, tako opisuje jednu od potresnih epizoda u kojoj otac zbog nasilna ponašanja gubi posao i ostavlja Vesninu majku u borbi za koricu crnoga kruha za obitelj.

Vesna će svoje probleme s muškarcima kroz život vući poput kišobrana koji stalno nosi, poput patrijarhalne slike svijeta koja je natkriljuje i govori – poezija nije ženski posao.

Srećom, nije slušala.

Promociji monodrame nazočili su mnogobrojni sugrađani koji su u sali Centra za kulturu „Aco Šopov“ bili oduševljeni izvođenjem monodrame naše proslavljene glumice.

Istog dana naša glumica nastupila je i u gradu Kumanovu pred njihovom publikom koji su isto tako bili oduševljeni njenim nastupom.

 

Ovo je još jedan u nizu projekata koji je svojim nepregornim radom Zajednica Hrvata Libertas Štip ostvarila u minulom periodu.

​

Projekat je ostvaren uz financijsku potporu Državnog ureda R. Hrvatske za Hrvate izvan R. Hrvatske.

 

Facebook status Vesne Tominac-Matačić

Po povratku iz Makedonije punog srca zbog dugo odgađanog i nakon dvije godine konačnog ostvarenja našeg sna o susretu preostalo je reći jedno veliko i iskreno HVALA. Hvala našim toplim domaćinima iz Zajednice Hrvata u Štipu i Kumanovu. Okolnosti su do zadnjeg trenutka našeg gostovanja ostale izazovne. Zbog dana žalosti u zemlji morali smo izvedbu u Štipu otkazati u dogovorenom terminu ali nismo pristali i odreći je se, te smo je odigrali narednog dana u podne kako bismo istu večer stigli odigrati predstavu i u Kumanovu. Premda je naša predstava predviđena za manje i komorne prostore zbog mjera ograničenja uslijed pandemije morali smo se prilagoditi puno većem Domu kulture u Štipu koji ima čak 650 mjesta u publici. Sudeći po reakcijama publike u tome smo potpuno uspjeli kao i u Kumanovu u Centru za kulturu gdje su nas naši kolege iz kazališta toplo dočekali. Ono zbog čega nam je neka zemlja osobito draga nije u njezinim prirodnim ljepotama već u ljudima. Hvala svim dragim ljudima koji su nas pazili, pomagali, gostili i budno čuvali. No, do ovoga gostovanja nikad ne bi došlo bez upornosti, strpljenja, povjerenja, dobrote, vjere i podrške divne Dolores Tereza Petrov koja je svoje srce dala za ovaj događaj. Čuvajmo takve ljude jer su rijetkost na Zemlji. Zauvijek joj hvala.

Link: https://www.facebook.com/iwhohave/

​

​