Tim povodom poslije svete mise koju je vodio velečasni Toni Angelov, održana je priredba za djecu i sve prisutne u crkvi.

Priredbu su sa ogromnom pažnjom proslijedili svi prisutni a posebno najmlađi članovi naše Zajednice.

Djeca su bila oduševljena izvedbom priredbe a na kraju da iznenađenje bude još veće pobrinuo se Sveti Nikola koji je svakom nazočnom djetetu uručio prigodan dar - Novogodišnji paketić.

​

Ovo je još jedan u nizu projekata koji je svojim nepregornim radom Zajednica Hrvata Libertas Štip ostvarila u minulom periodu, ovoga puta u suradnji sa katoličkom crkvom Sveta blagovijest iz Štipa na čelu sa velečasnim Tonijem Angelovim.

​

Projekat je ostvaren uz financijsku potporu

Središnjeg državnog ureda R. Hrvatske

za Hrvate izvan R. Hrvatske

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

Sveti Nikola je svetac katoličke i pravoslavne crkve, biskup, zaštitnik moreplovaca, ribara, pekara, zatvorenika, putnika, brodova, trgovaca, djece, i studenata.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim poklonima na dan sv. Nikole. Bio je poznat je po tome što je tajno davao ljudima novac, a sada se na zapadu često poredi sa Deda Mrazom. Deda Mraza na engleskom zovu Santa Claus što je skraćeno od Santa Nikolaus (sveti Nikola).

Dan sv. Nikole se obilježava 6. decembra, odnosno 19. decembra po Julijanskom kalendaru.

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. vijeku. Imao je bogate roditelje koji duže vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegovog strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. decembra 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u italijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

 

LEGENDA O SVETOM NIKOLI

 

Uz malo kojeg sveca vezuje se toliko legendi koje se prenose s generacije na generaciju kao uz Nikolu. Većina njih nastala je u kasnom srednjem vijeku, a mi ćemo vam ovdje ukratko predstaviti nekoliko njih nadajući se kako ćete ih prenijeti svojoj djeci kako bi ih i ona jednog dana mogla dalje prenositi. 

Priča se tako, recimo, kako je jednom postojao brod koji je upao u opasnu oluju nasred mora. Mornari molili Nikolu, koji je, baš kao i Isus, imao sposobnost smirivanja morskih valova, da smiri more i on je to učinio te im na taj način spasio živote. Upravo zbog ove legende Svetog Nikolu danas se smatra zaštitnikom mornara. 

Druga priča, pak, kaže kako je jednom prilikom svojim blagoslovom spasio dijete kojemu je zapela riblja kost u grlu. Upravo zbog toga također ga se smatra i zaštitnikom djece.

Ipak, najviše ljudi, poglavito upravo djece, danas ga najbolje zna po priči o darovima koje donosi svakog 6. prosinca.

Sve je počelo legendom koja kaže kako je jednom živio čovjek nepoznata imena koji je bio dobrostojeći, ali je zbog gubitka carske milosti izgubio sav svoj imetak. Bio je otac tri neudate kćeri no one nisu mogle pronaći supruga jer on, osiromašen, nije mogao ponuditi miraz.

Zbog toga ih je u očaju odučio prostituirati, a one su se tada krenule moliti Bogu da takvo zlo spriječi. Sveti Nikola doznao je što se dogodio i uzeo vrećicu koju je napunio zlatnicima, a potom je umotao u platno. Onda se po noći potajno prišuljao kući osiromašenog oca i nesretnih djevojaka te im ubacio zlatnike kroz prozor. Kako je svota bila dostatna, otac ju je iskoristio kao miraz pomoću kojeg je udao najstariju kći. Potom se isto ponovilo s njenom mlađom sestrom. 

Što se tiče samog kraja ove priče, a koji se odnosi na treću kći, poučen pozitivnim iskustvom, otac je pretpostavio kako će se nepoznati dobrotvor ponovno pojaviti i odlučio ga je sačekati. Kada je Nikola doista došao i ubacio novčiće za nju kroz prozor, otac ga je zaskočio i prepoznao ga.

Mada ga je Nikola preklinjao da nikome ne otkrije istinu, radostan i nadasve zahvalan otac nije se mogao suzdržati i tako se pročuo glas o Nikolinom dobročiniteljstvu.

Kraj ove legende ima i drugu verziju prema kojoj je Nikola unaprijed shvatio da ga djevojčin otac čeka pa je odlučio, umjesto da ubaci zlatnike kroz prozor, popenjati se na krov i ubaciti ih kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih.

Zbog toga se do dana današnjeg održala tradicija da djeca u noći između 5. i 6. prosinca vješaju čarapu ili čizmicu uz dimnjak ili na prozor kako bi se ujutro probudila i u njima pronašla darove. 

Za razliku od danas visokokomercijaliziranog Božića gdje su darovi često i više materijalne vrijednosti od one koju si realno možemo priuštiti, darovi koji se poklanjaju za Svetog Nikolu obično su skromniji, baš kao i njihov utemeljitelj.

Prema tradiciji, to su najčešće bili bademi, lješnjaci i jabuke, a danas je prigodno pokloniti čokoladu ili neki drugi slatkiš, odnosno neki skromni poklončić kao znak pažnje i ljubavi.

Ipak, valja napomenuti kako će djecu prije no što će dobiti dar pita jesu li bila dobra, a ukoliko nisu, tada će dobiti šibu, a ne dar. Nju im daje zločesti Krampus, mitsko biće iz područja Alpa. Često ćete čuti kako se nestašnu djecu ranijih generacija plašilo upravo dolaskom Krampusa.