Ove riječi na koje danas, u konzumeristički nastrojenom i pohlepnom društvu koje se sve više odriče zajedništva, nerijetko zaboravljamo izgovorio je čovjek kojeg se rado sjetimo svakog 6. prosinca, Sveti Nikola.

Tim povodom dana 05. Prosinca 2012 godine, dan uoči 06. Prosinca kada se proslavlja katolički praznik Sveti Nikola, delegacija Zajednice Hrvata Libertas Štip u suradnji sa Muzejom Majke Tereze Skopje je posjetila Klinički centar Štip i pacijentima kao i zdravstvenim radnicima podjelili skromne poklone ujedno poželjevši im što skoriji oporavak.

 

Sveti Nikola je svetac katoličke i pravoslavne crkve, biskup, zaštitnik moreplovaca, ribara, pekara, zatvorenika, putnika, brodova, trgovaca, djece, i studenata.

Povodom praznika na jedan simboličan način pacijentima su podijeljeni skromni pokloni, pozlaćeni medaljoni sa likom Majke Tereze i molitvom Majke Tereze kao i tradicionalni hrvatski keks „Paprenjak“ čija povijest seže u daleko doba renesanse koji je vremenom postao hrvatskim simbolom i jednim od najtraženijih suvenira.

Prije odlaska u Klinički centar Štip, delegacija ZH Libertas Štip kao i predstavnici Spomen kuće Majke Tereze na čelu sa direktorkom Renatom Zofija Kutera – Zdravkovskom bili su primljeni od strane gradonačelnika općine Štipa dr. Zorana Aleksova kome je u znak dugogodišnje suradnje poklonjena košara sa „Paprenjacima“, plaketa Majke tereze kao i medaljon Majke Tereze.

​

Paprenjaci su tradicionalni hrvatski keksi karakteristični po jedinstvenom spoju meda, oraha, aromatičnih začina i papra. Slatki suvenir kakav Beč ima u Sacher ili Budimpešta u Dobos torti, a Salzburg u Mozart-kuglama. Na sebi svojstven  način od davnina su paprenjak spravljali i na otoku Hvaru, i u Slavoniji, i u Zagrebu.

Tradicija izrade paprenjaka poznata je još u vrijeme renesanse a spominjao ih je i Šenoa u svom “Zlatarovu zlatu”. Stareći, krhki je paprenjak postojao sve dragoceniji i osim ukusnog tradicionalnog kolača postao je i hrvatskim simbolom i jednim od najtraženijih suvenira.

Uskoro se njihova izrada pretvorila u božićni običaj u kojem je sudjelovala cijela obitelj, pri čemu su posebno uživala djeca čiji je zadatak najčešće bio utiskivanje simbola i oblika u tijesto pomoću posebnih drvenih kalupa. Vjerovalo se da će ona djeca koja će tijekom prosinca pojesti što više paprenjaka biti dobra cijelu sljedeću godinu. Djeca se, naravno, nisu pretjerano bunila.Ne samo da su izuzetno prhki, ukusni i mirisni već i izgledaju poput malih umjetničkih djela, zbog čega mogu poslužiti kao jako efektan jestivi božićni poklon. Osim toga, paprenjaci su i hrvatski suvenir, pa ako imate obitelj ili prijatelje u inozemstvu, poklonite im paprenjake koje ste sami izradili. Uvjereni smo da će prepoznati i cijeniti vaš trud.

​

Mi smo ih ove godine prvi puta radili i toliko smo oduševljeni da smo odlučili da će svakako ući u našu malu blagdansku tradiciju.

​

Sveti Nikola je svetac katoličke i pravoslavne crkve, biskup, zaštitnik moreplovaca, ribara, pekara, zatvorenika, putnika, brodova, trgovaca, djece, i studenata.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim poklonima na dan sv. Nikole. Bio je poznat je po tome što je tajno davao ljudima novac, a sada se na zapadu često poredi sa Deda Mrazom. Deda Mraza na engleskom zovu Santa Claus što je skraćeno od Santa Nikolaus (sveti Nikola).Dan sv. Nikole se obilježava 6. decembra, odnosno 19. decembra po Julijanskom kalendaru.Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. vijeku. Imao je bogate roditelje koji duže vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegovog strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. decembra 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u italijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

​

LEGENDA O SVETOM NIKOLI

Uz malo kojeg sveca vezuje se toliko legendi koje se prenose s generacije na generaciju kao uz Nikolu. Većina njih nastala je u kasnom srednjem vijeku, a mi ćemo vam ovdje ukratko predstaviti nekoliko njih nadajući se kako ćete ih prenijeti svojoj djeci kako bi ih i ona jednog dana mogla dalje prenositi.Priča se tako, recimo, kako je jednom postojao brod koji je upao u opasnu oluju nasred mora. Mornari molili Nikolu, koji je, baš kao i Isus, imao sposobnost smirivanja morskih valova, da smiri more i on je to učinio te im na taj način spasio živote. Upravo zbog ove legende Svetog Nikolu danas se smatra zaštitnikom mornara.Druga priča, pak, kaže kako je jednom prilikom svojim blagoslovom spasio dijete kojemu je zapela riblja kost u grlu. Upravo zbog toga također ga se smatra i zaštitnikom djece.Ipak, najviše ljudi, poglavito upravo djece, danas ga najbolje zna po priči o darovima koje donosi svakog 6. prosinca.Sve je počelo legendom koja kaže kako je jednom živio čovjek nepoznata imena koji je bio dobrostojeći, ali je zbog gubitka carske milosti izgubio sav svoj imetak. Bio je otac tri neudate kćeri no one nisu mogle pronaći supruga jer on, osiromašen, nije mogao ponuditi miraz.Zbog toga ih je u očaju odučio prostituirati, a one su se tada krenule moliti Bogu da takvo zlo spriječi. Sveti Nikola doznao je što se dogodio i uzeo vrećicu koju je napunio zlatnicima, a potom je umotao u platno. Onda se po noći potajno prišuljao kući osiromašenog oca i nesretnih djevojaka te im ubacio zlatnike kroz prozor. Kako je svota bila dostatna, otac ju je iskoristio kao miraz pomoću kojeg je udao najstariju kći. Potom se isto ponovilo s njenom mlađom sestrom.Što se tiče samog kraja ove priče, a koji se odnosi na treću kći, poučen pozitivnim iskustvom, otac je pretpostavio kako će se nepoznati dobrotvor ponovno pojaviti i odlučio ga je sačekati. Kada je Nikola doista došao i ubacio novčiće za nju kroz prozor, otac ga je zaskočio i prepoznao ga.Mada ga je Nikola preklinjao da nikome ne otkrije istinu, radostan i nadasve zahvalan otac nije se mogao suzdržati i tako se pročuo glas o Nikolinom dobročiniteljstvu.Kraj ove legende ima i drugu verziju prema kojoj je Nikola unaprijed shvatio da ga djevojčin otac čeka pa je odlučio, umjesto da ubaci zlatnike kroz prozor, popenjati se na krov i ubaciti ih kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih.Zbog toga se do dana današnjeg održala tradicija da djeca u noći između 5. i 6. prosinca vješaju čarapu ili čizmicu uz dimnjak ili na prozor kako bi se ujutro probudila i u njima pronašla darove.Za razliku od danas visokokomercijaliziranog Božića gdje su darovi često i više materijalne vrijednosti od one koju si realno možemo priuštiti, darovi koji se poklanjaju za Svetog Nikolu obično su skromniji, baš kao i njihov utemeljitelj.Prema tradiciji, to su najčešće bili bademi, lješnjaci i jabuke, a danas je prigodno pokloniti čokoladu ili neki drugi slatkiš, odnosno neki skromni poklončić kao znak pažnje i ljubavi.Ipak, valja napomenuti kako će djecu prije no što će dobiti dar pita jesu li bila dobra, a ukoliko nisu, tada će dobiti šibu, a ne dar. Nju im daje zločesti Krampus, mitsko biće iz područja Alpa. Često ćete čuti kako se nestašnu djecu ranijih generacija plašilo upravo dolaskom Krampusa.I, jeste li bili dobri? Požurite, još uvijek imate vremena objesiti svoju čarapu...

 

A gdje je vaša čizmica? 

​

Majka Tereza

Majka Tereza bila je posebna žena, koja je svoj život posvetila svima onima koji si nisu mogli sami pomoći. Bila je misionarka u potrazi za što boljim pružanjem pomoći nemoćnima. Možemo reći kako se radi o osobi koja je cijeli svoj život zapravo posvetila drugima.U svom životu gdje je pomagala slabijima osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarske ljubavi u Kalkuti, a preko 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima.Majka Terezija rodila se 26. kolovoza 1910. godine se kao Agnes Gonxha Bojaxhiu u Skoplju u albanskoj katoličkoj obitelji vrlo pobožnih roditelja. Išla je u osnovnu školu gdje se predavalo na albanskom jeziku, a nakon toga pohađala je gimnaziju gdje se podučavalo na srpskom jeziku. Svoju prvu pričest primila je sa pet godina, a uskoro nakon toga i svetu potvrdu. Možemo reći kako je odmalena vjerovala u Boga, a prije svega još od malih nogu slušala je priče o misionarima koje su je oduševile. Sa navršenih dvanaest godina bila je uvjerena kako se mora posvetiti vjerskom životu.Tako se odlučila na putovanje iz Skopja preko Zagreba do Irske gdje je krenula u samostan časnih sestara kako bi naučila engleski jezik dabi mogla podučavati djecu u Indiji. U Indiju je stigla 1929. godine gdje je položila svoje prve redovničke zavjete, da bi vrlo brzo počela podučavati u školi, a nakon toga posvetila se isključivo siromašnima.Godine 1950. dobila je dozvolu iz Vatikana za osnivanje redovničke zajednice na području biskupije što je zapravo bio početak kasnije redovničke zajednice Misionarki ljubavi. Dvadeset godina kasnije međunarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromašnih i nemoćnih.Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979. te mnogih drugih međunarodnih nagrada kojima je dobila priznanje za svoj rad kojem je podredila cijeli svoj život. Poznato je kako je nekoliko puta boravila u Zagrebu, gdje ju je skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila počasnom građankom grada Zagreba. Smrt je dočekala 5. rujna 1997. godine u Kalkuti.

 

"Uprkos" Majke Tereze:

​

• Ljudi su nerazumni, nelogični i orijentirani sami na sebe,voli ih uprkos toga.

• Ako činiš nešto dobro, u tvojoj podsvijesti će biti egoistični motivi,uprkos tome čini dobro.

• Ako si uspješan imaćeš lažne prijetelje i prave neprijatelje,uprkos tome budi uspješan.

• Dobro koje ti činiš, sutra će već biti zaboravljeno,uprkos tome čini dobro.

• Iskrenost i otvorenost čine te ranjivim,uprkos tome budi iskren i otvoren.

• Ono što gradiš godinama u toku svoga rada, može biti uništeno preko noći,  gradi uprkos tome.

• Tvoja pomoć je zaista potrebna, ali ljudi će te možda napasti, kad im pomogneš  pomozi im uprkos tome.

• Daj svijetu sve od sebe, a oni će ti izbiti zube,uprkos tome daj svijetu sve od sebe.

​

​