Ove godine „Majčin dan“ je obilježen realizacijom projekta-izložbe „Kamenih kućica i slika“ koje su rad vještih ruku članova Zajednice Hrvata Libertas Štip i promocijom „Poetske zbirke“ autorice Ljerke Toth Naumove.

Promotor knjige bio je Kiril Panajotov a stihove je čitala članica Zajednice Hrvata u Republici Sjevernoj Makedoniji Sonja Crešlovnik.

Ljerka Toth Naumova je poznata hrvatsko-makedonska pjesnikinja, književnica i esejistica, te i prevoditeljica s hrvatskog na makedonski i sa makedonskog na hrvatski jezik.

Za izložbu „Kamenih kućica“ svoj osvrt je dala Violeta Kalić – Viši savjetnik vizuelnih umjetnosti, dizajna i kulture u Skoplju, koja je naglasila značenje kamena i suhozida, izvornih izrada kažuna zatečenih "in situ" koji odolijevaju vremenu te nam prikazuju njihovu ne samo estetsku, već  i funkcionalnu ulogu kroz povijest koja je očuvana u duhu te izvornosti i u ovim minucioznim radovima maketnog karaktera koji istodobno prikazuju i kulturu življenja u krajolicima posebice Dalmacije, ali i Slavonije.

Izložbu je postavila mlada diplomirana akademska slikarica, članica ZH "Libertas Štip" Sara Petrov, hrvatskih korijena, a osmislila ju je predsjednica Zajednice "Libertas Štip" Dolores Kašuba Petrov.

„Kamene kućice“ će biti poklonjene OOU „Dimitar Vlahov“ Štip gdje će krasiti i oplemenjivati školski hodnik.

Cijeli događaj je bio obogaćen muzičkim kompozicijama u izvođenju „Gradskog hora 2019“ Štip.

Izložbi i promociji nazočili su predstavnici Zajednice Hrvata u R.S.Makedoniji, predstavnici Zajednice Hrvata ogranak Kumanovo, predstavnici kulturnog i javnog života općine Štip kao i mnogobrojni sugrađani koji su u izložbenom salonu Nacionalne ustanove Univerzitetska biblioteka „Goce Delčev“ u Štipu bili oduševljeni cijelokupnim performansom.

Sama manifestacija zabilježila je veliko interesovanje i posjećenost a pozitivna kritika nazočnih je samo još jedan dokaz da kao Zajednica uživamo sve veći ugled među udrugama općine Štip i na taj način doprinosimo sve većoj afirmaciji nas Hrvata na ovim prostorima.

Poslije performansa uslijedilo je zajedničko druženje uz skroman domjenak.

Ovo je još jedan u nizu projekata koji je svojim nepregornim radom Zajednica Hrvata Libertas Štip ostvarila u minulom periodu ovaj put u suradnji sa nacionalnom ustanovom – Univerzitetska biblioteka „Goce Delčev“ iz Štipa.

​

Projekat je ostvaren uz financijsku potporu Državnog ureda         R. Hrvatske za Hrvate izvan R. Hrvatske.

​

 

DAN MAJKI

Majčin dan je blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.Majke imaju neprocjenjivu ulogu u životu svakog čovjeka kako djeteta tako i odraslog čovjeka. U današnjem svijetu majke se suočavaju s mnogim izazovima. Nose veliku odgovornost, kako za sebe tako i za svoju djecu i obitelj općenito.Majke su oduvijek bile vezane uz djecu, obitelj i obavljanje kućanskih poslova, a danas se osim tih uloga više obrazuju i izgrađuju karijeru gdje se ostvaruju u profesionalnom smislu.  Za dijete je pojam majke, netko tko će ga u svakoj situaciji zaštiti, pružiti mu svu ljubav i podršku te zadovoljiti njegove osnovne fizičke potrebe. Pa je tako majka ona koja poljubi prstić koji 'buba', tjera čudovišta ispod kreveta, i peče najukusnije palačinke na svijetu. Biti majka je najljepša uloga koju žena može u životu ostvariti, a ljubav koju daje i prima od svoje djece je neizmjerna i neusporediva s bilo čime u univerzumu. Majčin dan je prilika da pokažemo svojim majkama koliko ih volimo i cijenimo.  Toga dana nemojte škrtariti na lijepim riječima, a ni djelima, pokažite vašoj majci da je jedinstvena i posebna. Pokažite zahvalnost za svaki poljubac, svaku brigu koju je zajedno s vama brinula, svaki ručak koji je za vas skuhala, a posebno za cjelokupni život koji vam je podarila. Čestitajte majci njezin dan uz poljubac, zagrljaj. To je ionako jedino što mame žele. Da se sjetimo i kažemo im koliko su nam važne i koliko ih beskrajno volimo svakidan.  Majčin dan je tu da nas podsjeti na našu dužnost prije nego bude prekasno. Pokušajmo aktivnije razmišljati o našim dragim majkama, da rijecima, darovima, djelima, osjećajima, i na sve druge moguće načine udovoljimo majci i usrećujemo je svakog dana, trajno imajući na umu Majčinu ljubav. 

Pravu svrhu Majčina dana najljepše je opisala njegova osnivačica Ana Jarvis: 

"Probuditi uspavanu ljubav i zahvalnost prema ženama koje su nas rodile. Biti kod kuće jer smo uglavnom odsutni. Razvedriti živote naših majki. Dati majkama do znanja da ih cijenimo iako to baš ne pokazujemo često. Ako niste kod kuće, pišite majci često, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala, i recite joj koliko je volite. “Majčina ljubav je nova svaki dan”, “Bog blagoslovio naše vjerne i dobre majke” 

 

Majčin dan

“Bog ne može biti svugdje, zato je stvorio majke“.

(židovska poslovica)

Honore de Balzac:

“Majčino srce je bezdan u čijim ćeš dubinama uvijek jedno pronaći - spremnost na oprost”.

 

Majka osjeća i djeluje srcem. Postoji izreka koja kaže: “Kada bi otac zatvorio vrata, majka otvara prozor”. Ona uvijek ima nade za svoje dijete. Trebamo majkama pokloniti malo pažnje i nježnosti - barem mrvicu onoga što nam ona stalno nesebično daruje. I ne samo danas. 

​

«Zašto je Bog stvorio majke?

»Šestoga je dana Bog stvarao majke i toga je dana ostao raditi prekovremeno... Tada se pojavio Anđeo i upitao: "Zašto toliko vremena trošiš da bi stvorio majku?" Gospodin je uzvratio: "Jesi li vidio karakteristike koje ona mora imati: mora biti potpuno otporna ali ne od željeza, mora imati 200 pokretnih elemenata za koje treba osigurati rezervne dijelove u slučaju preopterećenosti ili kvara, mora živjeti na crnoj kavi i ostacima hrane, veliko udobno krilo u kojem ima mjesta za troje djece odjednom, poljubac koji može izliječiti sve: od rane na koljenu do slomljenog srca, i mora imati šest pari ruku..."Anđeo je bio šokiran ovim posljednjim: "Šest pari ruku!! Kako ćeš to izvesti?" Gospodin je zamišljeno odgovorio:

"Nije problem napraviti šest pari ruku, nego tri para očiju koje majke trebaju imati: jedan par da vidi dušu svoje djece kako bi mogla znati sve njihove tajne i pomoći im na vrijeme ako bi to bilo potrebno, drugi par na leđima jer bi tako mogla vidjeti sve ono što drugi misle da ne može, a treći par naprijed. Tim bi očima uvijek mogla paziti na svoje dijete, milovati ga pogledom koji će mu reći koliko ga voli, ili ga samo milosrdno promatrati bez ijedne riječi.

Anđeo je pokušao upozoriti Gospodina: "Ovo je prenaporno za jedan dan. Pričekaj do sutra pa onda dovrši posao." "Ali ne mogu" -protestirao je Bog- "Ovaj mi je zadatak sada toliko prirastao srcu da ga jedino ovako mogu dovršiti, a usput je zadovoljstvo stvarati nesebično biće koje nikada ne dopušta da se razboli, može svakoga dana nahraniti obitelj od pet članova raznovrsnim jelima, može se s ljubavlju posvetiti svakom djetetu i biti mu na raspolaganju u svakom trenutku".

Anđeo se približio i dotaknuo "ženu" uzviknuvši: "Ali, učinio si ju od tako meke građe, ne čini ti se da je previše ranjiva, Gospodine?" "Ona je nježna", slažem se, "ali to je poseban materijal koji je istovremeno neuništiv. Ne možeš ni zamisliti kolika će joj to biti prednost, jer je njezina uloga zaista vrlo zahtjevna." "Hoće li ona biti u stanju misliti pored svih tih obveza?"- nastavio je s pitanjima Anđeo, a Bog je spremno odgovorio: "Ne samo da će biti u stanju razmišljati, nego i pregovarati".Tada se Anđeo još više približio ženi i dotaknuvši njene obraze uskliknuo: " Kažem ti, toliko se brineš za njezinu dušu da si gotovo zanemario tijelo. Gle, ovdje ti model žene ima grešku i po licu joj odnekud istječe voda." "To nije greška", rekao je Bog, "To su suze!" "A čemu one služe, Gospodine?", znatiželjno je čekao odgovor Anđeo. "Suze pokazuju da li je radosna, tužna, ili razočarana. Suze znače i da je osamljena. One su izraz bola, jada ili ponosa." Anđeo se oduševljeno i s poštovanjem poklonio: "Ti si, Gospodine genije. Na sve misliš dok stvaraš..."   

 

'Majka' Majčinog dana

Grafton, West Virginia, mjesto je od tek pet i pol tisuća žitelja. Tipična mala američka zajednica koja svaki nacionalni praznik, poput Dana Palih, 4. srpnja, Dana zahvalnosti... slavi s puno žara i ponosa. A, s naročito puno žara i ponosa praznik koji Amerika slavi svake druge nedjelje svibnja, već vise od 90 godina – Majčin dan, jer taj se praznik i rodio u mjestu Grafton, WestVirginia. 

Anna Marie Jarvis

Anni Marie Jarvis, iz Graftona, pripada zasluga za proglašavanje Majčinog dana u znak priznanja doprinosima majki u društvu. Ideja, istina, nije bila potpuno nova. Jos za vrijeme američkog građanskog rata, aktivistica i pjesnikinja Julia Ward Howe, koja je napisala Battle Hymn of the Republic, Borbenu himnu Republici, predlagala je stvaranje Majčinog dana, no ne toliko u slavu majki i majčinstva koliko u slavu mira. G. 1870, kad se Amerika još oporavljala od građanskog rata, a francusko-pruski rat upravo počinjao s druge strane Atlantika, ona je u svom pamfletu pod naslovom 'Apel ženama diljem svijeta' pisala:

"Naši sinovi neće od nas biti oteti da bi zaboravili sve ono čemu smo ih učile – dobrohotnosti, milosrdnosti i strpljivosti. Mi, žene jedne zemlje, bit ćemo u posebnom savezu sa ženama druge zemlje, kako ne bismo dopustile da naše sinove obučavaju u tome kako ranjavati jedni druge."

 

Prvi Majčin dan mira bio je proslavljen 2. lipnja 1873. godine, u Bostonu i 17 drugih američkih gradova, kao i u Rimu i u Konstantinopolisu. Obilježavao se još neko vrijeme, ali početni entuzijazam brzo je popustio. Tek će Anna Marie Jarvis, tridesetak godina kasnije, iz drugih pobuda, oživjeti ideju stvaranja Majčinog dana. Njena je majka, jos za trajanja Građanskog rata, u West Virginiji organizirala “prijateljske klubove majki,” sa ciljem podučavanja roditelja u higijeni kako bi se spriječile neke bolesti koje su u to vrijeme, zbog pomanjkanja informiranosti, harale tim područjem Appalachije. Njene vlastite tragedije - izgubila je sedmero male djece – potaknule su je da drugima pomaže. Te je ideje usadila i u svoju kćer, Annu Marie, kao i ideju za osnivanje praznika u čast svim majkama. Majka i kćer bile su vrlo bliske; kad je majka umrla, kćer je bila toliko neutješna da su zabrinuti rođaci i prijatelji, kao lijek njenoj tuzi, predložili da nastavi s majčinim radom, što je ona i učinila, bacila se na posao s punim žarom. Pisala je, neumorno, guvernerima, kongresmenima, urednicima listova, bogatim businessmenima, čak i predsjednicima, tražeći da se jedan dan u godini proglasi Majčinim danom. Zahvaljujući njenoj kampanji, Kongres je, 1914. godine, usvojio rezoluciju i, potpisom predsjednika Woodrowa Wilsona, druga nedjelja svibnja određena je kao Majčin dan, nacionalni praznik u Sjedinjenim Državama. Anna Marie Jarvis nastavila je lobirati da se praznik proglasi i u drugim zemljama i imala je dosta uspjeha. Cetrdesetitri zemlje prihvatile su Majčin dan, mnoge ga i danas slave na isti dan kad i Amerika. Anna Marie Jarvis, koja je praznik zamislila kao tiho i svečano slavlje, u crkvi i krugu obitelji, vidjela je, nažalost, još prije svoje smrti, 1948. godine, njegovu komercijalizaciju i žalila se da ga cvjećari i proizvođači čestitki bezobzirno iskorištavaju.

Naročito su je smetale čestitke – kupiti gotovu, s već napisanim tekstom, govorila je, nije isto sto i napisati svoju. Jedan karanfil u zapućku, bijeli za izgubljenu, ružičasti za živu majku, bio je dovoljan po njenom mišljenju. Ali, službeno glasilo cvjećara Amerike pisalo je jos tada: "To je praznik koji treba iskoristiti do maksimuma." 

Majčin dan i ostaje najunosniji dan za svakog cvijećara.Kad je američka Poštanska služba, tridesetih godina, najavila da izdaje marku povodom Majčinog dana i na njoj reprodukciju slike slavnog Jamesa Whistlera – Majka i vaza s bijelim karanfilima – Anna Marie Jarvis je povela žestoku kampanju i uspjela nagovoriti predsjednika Roosevelta da se s marke skinu riječi Mother’s Day, Majcin dan, ostala je samo vaza s bijelim karanfilima.

Cijeli svoj život i sav svoj novac utrošila je, prvo, na stvaranje tog praznika, a onda i na promicanje njegovog skromnog slavljenja. Unatoč njenim ustrajnim, ponekad čak paranoičnim nastojanjima, Majčin dan je danas, u Americi, za proizvođače čestitki, multimilijunska industrija. Istovremeno, ipak, i prilika da se majkama izrazi ljubav i zahvala, živa je, dakle, i tradicija koju je Anna Marie Jarvis začela. U Graftonu, u saveznoj državi West Virginia, lokalna je metodistička crkva, kojoj je i ona pripadala, g. 1964. proglašena Međunarodnim hramom svih majki.

S njenom bi misijom i Anna Marie bila zadovoljna:

"Čuvati, promicati i putem obrazovanja širiti duh majčnstva, onako kako su to svojim primjerima pokazivale Anna Marie Jarvis i njena majka, kao i instituciju Majčinog dana utemeljenu njihovim zaslugama."

 

Anna Marie Jarvis, 'majka' Majčinog dana, umrla je u jednom sanatoriju u Pennsylvaniji, 1948, u 84-oj godini zivota, bez prebite pare i potpuno sama. Nije znala da je sve troškove njenog boravka u lječilištu godinama plaćala američka Udruga cvjećara.

Sama Anna Marie Jarvis nikada nije postala majka. 

​