Povodom praznika Svi Sveti, članovi Zajednice Hrvata Libertas Štip posjetili su počivališta naših bližnjih, drugova, prijatelja i poznanika na gradskom groblju u Štipu gdje su u Božjem miru i blagoslovu zapalili svijeće i položili cvijeće na grobove naših sugrađana izrazujući ljubav i poštovanje i na trenutak u mislima bili bliski sa onima koji nisu više sa nama.

​

Smisao blagdana Svi Sveti i Dušnog dana

​

Ljubav prema Bogu i bližnjemu, sjećanje na svece i sve one koji su nenametljivo, neupadljivo, marljivo, savjesno i pokorno  obavljali svoj posao i dužnosti, a više nisu s nama, pravi je smisao blagdana Svih svetih, koji se obilježava 1. studenog, kao i Dušnog dana ili Spomena svih vjernih mrtvih, koji se štuje dan kasnije.

Crkva nas, dakle, poziva da se sjetimo svih svetaca i onih koji to nisu - da ih prizovemo u sjećanje, da im zahvalimo, a jedan od uobičajenih i najprihvaćenijih načina je to učiniti odlaskom na njihove grobove. Ovih su dana groblja posjećenija no inače, grobovi bogatije uređeni, a prizor noću s mnoštvom svijeća daje posebnu atmosferu i toplinu groblju te nas podsjeća da smo, ako smo vjernici, na ovoj zemlji samo u prolazu i da je smrt samo nastavak života. Smrt prema Crkvi nije kraj, ona je zapravo početak života s Bogom "oči u oči".

Većina religija tumači da poslije smrti dolazi neka vrsta zagrobnog života - prijelaz u raj ili pakao, reinkarnacija, ponovno rađanje duše ili duha u drugom tijelu. Stari narodi su vjerovali da smrću odlaze u vječna lovišta pa su pokojnike pokapali s oruđem, nakitom i oružjem za taj "vječni lov". Kada su u pitanju život i smrt, onda je onima koji ne vjeruju u zagrobni život puno teže.Zato smrt i jest najveći gubitak i nikako ne može biti ugodan. Vjernici se tu svakako lakše nose jer vjeruju u život nakon života, za njih to nije konačno. Međutim, na dan Svih svetih svi idemo na groblje. To nam je dodatni povod i poticaj da usmjerimo naše misli na naše najmilije kojih više nema i da intenziviramo uspomene na njih,Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. "Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno! iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana. Nije točno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mučno rađanje u novi život, život s Bogom "oči u oči".Običaj obilježavanja Svih svetih na području današnje Hrvatske zaživio je u XI. stoljeću, dok sami počeci obilježavanja blagdana sežu u VI. stoljeće, u vrijeme rimskog carstva i papeBonifacije IV. Želeći dati novu namjenu starom panteonu, koji je bio posvećen svim rimskim bogovima, papa je na dan 13. svibnja proglasio blagdan Svetih mučenika. Bacanjem crvenih ruža kroz okrugli otvor na vrhu panteona, Rimljani su odavali čast Bogorodici i svim svetim mučenicima. Tijekom stoljeća taj je dan postao dan općeg podušja za sve pokojnike.

Novi značaj blagdanu dao je papa Grgur IV., 835 godine, kad ga crkvenom uredbom prebacuje na 1. studenoga. U jedan već prije postojeći dan sjećanja na mrtve vrlo promišljeno ugrađuje neke elemente keltskih običaja. Na taj dan Kelti su velikim slavljem obilježavali završetak gospodarske godine. Svi sveti su povezivanjem običaja postali dan općeg okupljanja kad se obligatnije (osobito i puno) jelo, obilazilo mrtve i posjećivalo žive.U Hrvatskoj je ovaj blagdan bio prihvaćen kao mali ili prvi Božić, pa se za taj dan pekla prva orehnjača ili makovnjača, jela se purica punjena kestenjem, kruškama ili jabukama, med i pouljeni grah. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje su i danas očuvani stari običaji, tijekom noći Svih svetih na stolu se ostavlja hrana i čaše pune vina kako bi se dušice pogostile. Odrasli namjerno ostave mrvice na stolu kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su dušice bile. Običaj paljenja svijeća, kićenja i urešavanja grobova s kamenčićima i vjenčićima od mahovine, lovora, bršljana, imele i šimšira, njeguje se zadnjih nekoliko stoljeća.

​

​

​