Promociji su nazočili gradonačelnik grada Štipa prim.dr. Ilčo Zahariev, pratenik vo sobranieto na R. Makedonija g. Trajče Dimkov, predstavnici lokalne samouprave grada Štipa, prvakinja  HNK Varaždin Ljiljana Bogojević, ravnateljica Doma kulture općine Štip g-đa Nataša Manevska, predstavnici Udruge Hrvata Slavonija Skopje, članovi Zajednice Hrvata Republike Makedonije, dramaturg Štipskog kazališta Trajče Kacarov, predstavnici lokalnih medija kao i mnogi drugi gosti. Gost manifestacije je bila prvakinja Varaždinskog kazališta Liljana Bogojević koja je ovom prilikom svim gostima podijelila po jedno licitarsko srce koji predstavlja autohtoni hrvatski tradicijski suvenir kojim se iskazuje privrženost i ljubav, običaj koji je duboko ukorijenjen u hrvatskoj kulturi.

Promocija „Libertasa 2“ se poklapa sa proslavom Dana majki, blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja obilježava svake godine, druge nedjelje u mjesecu svibnju.

Zbirka pjesama Libertas 2  je djelo autora članova Zajednice Hrvata Libertas Štip: Dolores Kašuba-Petrov, Nikola Bujukliev, Sara Petrov, Ivona Kašuba, Momčilo Smolić, Biljana Rogožarska, Velika Temelkov i Neno N. Kera.

Ovo je još jedan u nizu projekata koji je svojim nepregornim radom Zajednica Hrvata Libertas Štip ostvarila u minulom periodu.

​

Projekat je ostvaren uz financijsku potporu 

Državnog ureda R. Hrvatske za Hrvate izvan R. Hrvatske.

 

Zbirku pjesama „Libertas 2“ je predstavio recenzent knjige dramaturg Trajče Kacarov koji je između ostalog istakao:

"Dokaz da je sjećanje zapleteno u cijeli život, daleko od svog rodnog kraja, kao čuvar uspomena, koji se uzdiže kao citadela po drugi put, sa svim emocijama, željom, bolom, neostvarenim snom, plavetnilom mora i imaginacijom, je to da je isto utkano u puno segmenata koje sačinjavaju pjesničke vizije amaterskim perom. Dok imaju tu priliku na svome jeziku iskazati sve što je nataloženo duboko u njihovoj duši i vapi s vremenom u nezaborav, članovi ZH-LIBERTAS-Štip čine da te daljine u kilometrima, to sunce što nas sve grije, ta jutra što nam svima kupaju lica, ne daju da izblijede slike jedne mladosti, i da ta mladost provedena od Dubrovnika do Nove Gradiške bude neizbrisiva, samim tim što ostaje zapisana u knjizi i izrečena svim svojim emocijama bez razlike na vremensku distancu.

Pjesnici ne traže svoje osjećaje, jer ona su tu u njihovim srcima, u krvi koja kao vulkan tinja, kao spomenari čiji ključevi im nose samo pobudu za nečim što je na drugoj strani svijeta, ne pogubljeno u daljini, a naziva se mjesto rođenja ili rodna  gruda.Svi sa svojom pričom svoje unutrašnje osjećanje ne kriju, tako na primjer jedno pero ostavlja trag za dolazak prije puno godina kada je došla živjeti u Štip, iza sebe ostavljajući sve zidine, skaline, persijane, tvrđave, vonj mora, đardina, smokava i ružmarina, karoca i brodica a svoje osjećaje iskazuje tako plaho da nam budi treptaje u duši: Dubrovnik vazda u srcu Opijena od sjećanja na rodnu grudu Lokvanji sa Gradca u kosi Obasjana plavetnilom mora Rascvjetana kao kapara koja samo kamen voli Energično svoje godine čuva Samo ljubav i dobrota čini ovo ime. (Dolores Kašuba-Petrov – „DOLORES“) S ljubavlju i dubokim osjećajima prema divnoj Puli, opsjednut umjetnošću, igrajući šah i tvoreći svoju glazbu, u notama prepliće emocije kao teške nataložene segmente: Uporedit nju ne mogu Sa nijednim gradom svijeta Jer mladost me za nju vežeJer duša ovdje spava. (Nikola Bujukliev – „PULA“) U svijetu punom svega, kao pupoljak mladi, svojom laticom zapisuje stihove o svojim osjećajima i obitelji na čistom makedonskom jeziku,  mada više voli stvarati na hrvatskom a i po kojem stranom: Среќата е кога имаш семејство. Кога мама по коса те гали,Среќа е дури и кога си болен, кога трчаш,Сrеќа е кога паѓаш, се креваш, играш, пееш, се смееш...Среќа е луѓе, кога имаш семејство! (Ivona Kašuba – „Семејство“) Kad čitaš stihove, stihove u kojima možeš naći iskrena osjećanja prilagođena vremenu i mjestu života, radosti sa svojom unukom, do vremena u kome pokušava smjestiti sebe: U tom mraku duša luta Jer ja skrenuh s pravog puta Tražim izlaz prije zore Da dobijem prave odgovore. (Momčilo Smolić – „Lutalica“) Kad u nekom vlada ljubav i daje mu snagu da ide dalje, kad se neko budi sa osmijehom na licu i ima samo ljubav za ime, ne obazire se na kom jeziku piše, jer ona hrvatski diše: Навистина ми требаат твоите раце, За да во оваа пролетна вечер На моето тело испишувааш желби. Музиката на љубовта да ни свири, А нотите сами да ги составиме. (Sara Petrov – „Mи требаш“) U stihovima punih emocija koje su želje za ostvarivanje nekih čežnja i uspomena koje dijeli sa svojom mamom o ravnoj Slavoniji možemo osjetiti: Копнеж голем имамТебе да те видам. Кај тебе да дојдам На пат јас да појдам. (Biljana Rogožarska – „Koпнеж“) Neki su događaji u životu svih nas nažalost tužni, na sve se treba čovijek pokloniti voleći svoju domovinu i vjerujući u Boga a ponekad ni suze ne mogu smiriti osjećaje i žaljenje što više nije tu, već na nebu počiva: Македонија денес рика, плаче и моли, Зашто внатре стега, многу боли. Проклета да биде неговата судбина темна,која што му ја скрати радоста земна. (Velika Temelkov – „O, majko!“) I bi „PRIMAVERA“ na brodu, kad stane na kopno - uz obitelj Uskrs slavi, a kad u požutjelim slikama opet vidi barku ispod volata, te pune lanterne, pa iskazujući svoje emocije piše:Razlikujem dvije vrste ljudi koji  nisu vezani sličnim rodom...One koji su živi i oni koji plove, Odavno sam život zamijenio za mora, A toplu kućetu mađerima broda. (Neno N. Kera – „Dubrovnik-Daljina“) I uistinu postade PRIMAVERA u našoj duši punoj sreće od krasote i dobrote kad je Neno N. Kera osoba dubrovčkog kova, koji voli poeziju, kužinu i Boninovo, vazda vedrog duha,  spreman za suradnju, poželio dati svoje stihove postajući njima dio našeg „Libertasa 2“. U ime svog članstva zahvaljujem mu na suradnji i čekamo da ponovo bude dio naših emocija, jer emocija je ista bilo da si na kopnu ili na vodi, rodna ti gruda dušu stiska baš onako kako mi to znamo osjetiti, svi mi koji smo daleko, zaigrani pjesničkom igrom kojoj nema kraja".

Mr. Trajče Kacarov

​

DAN MAJKI

Majčin dan je blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.Majke imaju neprocjenjivu ulogu u životu svakog čovjeka kako djeteta tako i odraslog čovjeka. U današnjem svijetu majke se suočavaju s mnogim izazovima. Nose veliku odgovornost, kako za sebe tako i za svoju djecu i obitelj općenito.Majke su oduvijek bile vezane uz djecu, obitelj i obavljanje kućanskih poslova, a danas se osim tih uloga više obrazuju i izgrađuju karijeru gdje se ostvaruju u profesionalnom smislu.  Za dijete je pojam majke, netko tko će ga u svakoj situaciji zaštiti, pružiti mu svu ljubav i podršku te zadovoljiti njegove osnovne fizičke potrebe. Pa je tako majka ona koja poljubi prstić koji 'buba', tjera čudovišta ispod kreveta, i peče najukusnije palačinke na svijetu. Biti majka je najljepša uloga koju žena može u životu ostvariti, a ljubav koju daje i prima od svoje djece je neizmjerna i neusporediva s bilo čime u univerzumu. Majčin dan je prilika da pokažemo svojim majkama koliko ih volimo i cijenimo.  Toga dana nemojte škrtariti na lijepim riječima, a ni djelima, pokažite vašoj majci da je jedinstvena i posebna. Pokažite zahvalnost za svaki poljubac, svaku brigu koju je zajedno s vama brinula, svaki ručak koji je za vas skuhala, a posebno za cjelokupni život koji vam je podarila. Čestitajte majci njezin dan uz poljubac, zagrljaj. To je ionako jedino što mame žele. Da se sjetimo i kažemo im koliko su nam važne i koliko ih beskrajno volimo svakidan.  Majčin dan je tu da nas podsjeti na našu dužnost prije nego bude prekasno. Pokušajmo aktivnije razmišljati o našim dragim majkama, da rijecima, darovima, djelima, osjećajima, i na sve druge moguće načine udovoljimo majci i usrećujemo je svakog dana, trajno imajući na umu Majčinu ljubav. 

Pravu svrhu Majčina dana najljepše je opisala njegova osnivačica Ana Jarvis: 

"Probuditi uspavanu ljubav i zahvalnost prema ženama koje su nas rodile. Biti kod kuće jer smo uglavnom odsutni. Razvedriti živote naših majki. Dati majkama do znanja da ih cijenimo iako to baš ne pokazujemo često. Ako niste kod kuće, pišite majci često, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala, i recite joj koliko je volite. “Majčina ljubav je nova svaki dan”, “Bog blagoslovio naše vjerne i dobre majke” 

 

Majčin dan  

“Bog ne može biti svugdje, zato je stvorio majke“.

(židovska poslovica)

Honore de Balzac:

“Majčino srce je bezdan u čijim ćeš dubinama uvijek jedno pronaći - spremnost na oprost”.

 

Majka osjeća i djeluje srcem. Postoji izreka koja kaže: “Kada bi otac zatvorio vrata, majka otvara prozor”. Ona uvijek ima nade za svoje dijete. Trebamo majkama pokloniti malo pažnje i nježnosti - barem mrvicu onoga što nam ona stalno nesebično daruje. I ne samo danas. 

​

«Zašto je Bog stvorio majke?

»Šestoga je dana Bog stvarao majke i toga je dana ostao raditi prekovremeno... Tada se pojavio Anđeo i upitao: "Zašto toliko vremena trošiš da bi stvorio majku?" Gospodin je uzvratio: "Jesi li vidio karakteristike koje ona mora imati: mora biti potpuno otporna ali ne od željeza, mora imati 200 pokretnih elemenata za koje treba osigurati rezervne dijelove u slučaju preopterećenosti ili kvara, mora živjeti na crnoj kavi i ostacima hrane, veliko udobno krilo u kojem ima mjesta za troje djece odjednom, poljubac koji može izliječiti sve: od rane na koljenu do slomljenog srca, i mora imati šest pari ruku..."Anđeo je bio šokiran ovim posljednjim: "Šest pari ruku!! Kako ćeš to izvesti?" Gospodin je zamišljeno odgovorio:

"Nije problem napraviti šest pari ruku, nego tri para očiju koje majke trebaju imati: jedan par da vidi dušu svoje djece kako bi mogla znati sve njihove tajne i pomoći im na vrijeme ako bi to bilo potrebno, drugi par na leđima jer bi tako mogla vidjeti sve ono što drugi misle da ne može, a treći par naprijed. Tim bi očima uvijek mogla paziti na svoje dijete, milovati ga pogledom koji će mu reći koliko ga voli, ili ga samo milosrdno promatrati bez ijedne riječi.

Anđeo je pokušao upozoriti Gospodina: "Ovo je prenaporno za jedan dan. Pričekaj do sutra pa onda dovrši posao." "Ali ne mogu" -protestirao je Bog- "Ovaj mi je zadatak sada toliko prirastao srcu da ga jedino ovako mogu dovršiti, a usput je zadovoljstvo stvarati nesebično biće koje nikada ne dopušta da se razboli, može svakoga dana nahraniti obitelj od pet članova raznovrsnim jelima, može se s ljubavlju posvetiti svakom djetetu i biti mu na raspolaganju u svakom trenutku".

Anđeo se približio i dotaknuo "ženu" uzviknuvši: "Ali, učinio si ju od tako meke građe, ne čini ti se da je previše ranjiva, Gospodine?" "Ona je nježna", slažem se, "ali to je poseban materijal koji je istovremeno neuništiv. Ne možeš ni zamisliti kolika će joj to biti prednost, jer je njezina uloga zaista vrlo zahtjevna." "Hoće li ona biti u stanju misliti pored svih tih obveza?"- nastavio je s pitanjima Anđeo, a Bog je spremno odgovorio: "Ne samo da će biti u stanju razmišljati, nego i pregovarati".Tada se Anđeo još više približio ženi i dotaknuvši njene obraze uskliknuo: " Kažem ti, toliko se brineš za njezinu dušu da si gotovo zanemario tijelo. Gle, ovdje ti model žene ima grešku i po licu joj odnekud istječe voda." "To nije greška", rekao je Bog, "To su suze!" "A čemu one služe, Gospodine?", znatiželjno je čekao odgovor Anđeo. "Suze pokazuju da li je radosna, tužna, ili razočarana. Suze znače i da je osamljena. One su izraz bola, jada ili ponosa." Anđeo se oduševljeno i s poštovanjem poklonio: "Ti si, Gospodine genije. Na sve misliš dok stvaraš..."   

 

'Majka' Majčinog dana

Grafton, West Virginia, mjesto je od tek pet i pol tisuća žitelja. Tipična mala američka zajednica koja svaki nacionalni praznik, poput Dana Palih, 4. srpnja, Dana zahvalnosti... slavi s puno žara i ponosa. A, s naročito puno žara i ponosa praznik koji Amerika slavi svake druge nedjelje svibnja, već vise od 90 godina – Majčin dan, jer taj se praznik i rodio u mjestu Grafton, WestVirginia. 

Anna Marie Jarvis

Anni Marie Jarvis, iz Graftona, pripada zasluga za proglašavanje Majčinog dana u znak priznanja doprinosima majki u društvu. Ideja, istina, nije bila potpuno nova. Jos za vrijeme američkog građanskog rata, aktivistica i pjesnikinja Julia Ward Howe, koja je napisala Battle Hymn of the Republic, Borbenu himnu Republici, predlagala je stvaranje Majčinog dana, no ne toliko u slavu majki i majčinstva koliko u slavu mira. G. 1870, kad se Amerika još oporavljala od građanskog rata, a francusko-pruski rat upravo počinjao s druge strane Atlantika, ona je u svom pamfletu pod naslovom 'Apel ženama diljem svijeta' pisala:

"Naši sinovi neće od nas biti oteti da bi zaboravili sve ono čemu smo ih učile – dobrohotnosti, milosrdnosti i strpljivosti. Mi, žene jedne zemlje, bit ćemo u posebnom savezu sa ženama druge zemlje, kako ne bismo dopustile da naše sinove obučavaju u tome kako ranjavati jedni druge."

 

Prvi Majčin dan mira bio je proslavljen 2. lipnja 1873. godine, u Bostonu i 17 drugih američkih gradova, kao i u Rimu i u Konstantinopolisu. Obilježavao se još neko vrijeme, ali početni entuzijazam brzo je popustio. Tek će Anna Marie Jarvis, tridesetak godina kasnije, iz drugih pobuda, oživjeti ideju stvaranja Majčinog dana. Njena je majka, jos za trajanja Građanskog rata, u West Virginiji organizirala “prijateljske klubove majki,” sa ciljem podučavanja roditelja u higijeni kako bi se spriječile neke bolesti koje su u to vrijeme, zbog pomanjkanja informiranosti, harale tim područjem Appalachije. Njene vlastite tragedije - izgubila je sedmero male djece – potaknule su je da drugima pomaže. Te je ideje usadila i u svoju kćer, Annu Marie, kao i ideju za osnivanje praznika u čast svim majkama. Majka i kćer bile su vrlo bliske; kad je majka umrla, kćer je bila toliko neutješna da su zabrinuti rođaci i prijatelji, kao lijek njenoj tuzi, predložili da nastavi s majčinim radom, što je ona i učinila, bacila se na posao s punim žarom. Pisala je, neumorno, guvernerima, kongresmenima, urednicima listova, bogatim businessmenima, čak i predsjednicima, tražeći da se jedan dan u godini proglasi Majčinim danom. Zahvaljujući njenoj kampanji, Kongres je, 1914. godine, usvojio rezoluciju i, potpisom predsjednika Woodrowa Wilsona, druga nedjelja svibnja određena je kao Majčin dan, nacionalni praznik u Sjedinjenim Državama. Anna Marie Jarvis nastavila je lobirati da se praznik proglasi i u drugim zemljama i imala je dosta uspjeha. Cetrdesetitri zemlje prihvatile su Majčin dan, mnoge ga i danas slave na isti dan kad i Amerika. Anna Marie Jarvis, koja je praznik zamislila kao tiho i svečano slavlje, u crkvi i krugu obitelji, vidjela je, nažalost, još prije svoje smrti, 1948. godine, njegovu komercijalizaciju i žalila se da ga cvjećari i proizvođači čestitki bezobzirno iskorištavaju.

Naročito su je smetale čestitke – kupiti gotovu, s već napisanim tekstom, govorila je, nije isto sto i napisati svoju. Jedan karanfil u zapućku, bijeli za izgubljenu, ružičasti za živu majku, bio je dovoljan po njenom mišljenju. Ali, službeno glasilo cvjećara Amerike pisalo je jos tada: "To je praznik koji treba iskoristiti do maksimuma." 

Majčin dan i ostaje najunosniji dan za svakog cvijećara.Kad je američka Poštanska služba, tridesetih godina, najavila da izdaje marku povodom Majčinog dana i na njoj reprodukciju slike slavnog Jamesa Whistlera – Majka i vaza s bijelim karanfilima – Anna Marie Jarvis je povela žestoku kampanju i uspjela nagovoriti predsjednika Roosevelta da se s marke skinu riječi Mother’s Day, Majcin dan, ostala je samo vaza s bijelim karanfilima.

Cijeli svoj život i sav svoj novac utrošila je, prvo, na stvaranje tog praznika, a onda i na promicanje njegovog skromnog slavljenja. Unatoč njenim ustrajnim, ponekad čak paranoičnim nastojanjima, Majčin dan je danas, u Americi, za proizvođače čestitki, multimilijunska industrija. Istovremeno, ipak, i prilika da se majkama izrazi ljubav i zahvala, živa je, dakle, i tradicija koju je Anna Marie Jarvis začela. U Graftonu, u saveznoj državi West Virginia, lokalna je metodistička crkva, kojoj je i ona pripadala, g. 1964. proglašena Međunarodnim hramom svih majki.

S njenom bi misijom i Anna Marie bila zadovoljna:

"Čuvati, promicati i putem obrazovanja širiti duh majčnstva, onako kako su to svojim primjerima pokazivale Anna Marie Jarvis i njena majka, kao i instituciju Majčinog dana utemeljenu njihovim zaslugama."

 

Anna Marie Jarvis, 'majka' Majčinog dana, umrla je u jednom sanatoriju u Pennsylvaniji, 1948, u 84-oj godini zivota, bez prebite pare i potpuno sama. Nije znala da je sve troškove njenog boravka u lječilištu godinama plaćala američka Udruga cvjećara.

Sama Anna Marie Jarvis nikada nije postala majka. 

​

​