Nakon grupnog vjenčanja petero bračnih parova koje se održalo prije tri godine ovo je prvo Sveto Pričešćenje u našoj crkvi „Sv. Blagovijest“ otkako je na zahtjev Zajednice Hrvata Libertas Štip obnovljena katolička crkva u Štipu.

Katolička crkva u Štipu je obnovljena poslije više od 50 godina na istom mjestu gdje je i prije postojala a koje je putem postupka nacionalizacije bilo u sopstvenosti države.

Svetu misu, čin obnavljanja Krsnog zavjeta i primanja Svete tajne euharistije predvodio je velečasni Toni Angelov koji je preporučio djecu u zaštitu Svete Bogorodice i uvijek preko nje da se podsjete često da primaju Isusa u Svetoj Pričesti.

Na kraju Svete mise velečasni Toni Angelov čestitao je djeci Prvu Pričest i poželio im puno uspjeha u ovoj novoj duhovnoj fazi njihvog života.

Velika je bila radost vjernika Štipske i drugih parohija a posebno njihovih roditelja i rođaka zato što od obnavljanja naše mlade parohije za prvi put su bili svjedoci jednog ovakvog događaja t.j. obreda primanja Prve Svete Pričesti.

Ovo je još jedan u nizu projekata koji je svojim nepregornim radom Zajednica Hrvata Libertas Štip ostvarila, ovoga puta u suradnji sa velečasnim Tonijem Angelovim iz Štipske parohije.

​

Projekat je ostvaren uz financijsku potporu

Središnjeg državnog ureda R. Hrvatske

za Hrvate izvan R. Hrvatske

​

​

​

Sveta Pričest

Sveta Pričest je jedan od sedam svetih sakramenata, te zajedno s krštenjem i potvrdom čini tzv. sakramente kršćanske inicijacije

Sveta pričest je sakrament u kojem pod prilikama kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Isusa Krista. Taj je sakrament ustanovio Krist Gospodin na Posljednjoj večeri. On je tada blagoslovio kruh i rekao : Uzmite i jedite! Ovo je moje tijelo koje se za vas daje. Blagoslovio je i kalež s vinom i rekao : Ovo je krv moja, krv saveza koja se za vas proljeva, za oproštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen. Osim sakramenta sv. Pričesti ili euharistije, Isus je tada ustanovio i sakrament sv. Reda.
Sakrament sv. Pričesti može primiti samo onaj tko je u posvetnoj milosti (tj. tko nije u teškom grijehu). Prije stupanja na sv. Pričest potrebno je obdržavati euharistijski post (jedan sat prije pričesti ništa ne jesti) koji uključuje i duhovnu pripravu za sakramentalno  sjedinjenje s Kristom. Onaj tko u teškom grijehu prima sakrament sv. Pričesti čini svetogrđe , a to je novi teški grijeh.
“Gospodnja večera”, euharistija je najpotpunije vidljivo očitovanje našega drugovanja s Bogom i jedinstva svega Božjega naroda na zemlji. Sam Isus Krist slavio je starozavjetnu vazmenu (pashalnu) večeru i često sudjelovao u drugim religioznim gozbama svoga vremena. On je čudesnim umnaža njem kruha. svojim govorom o kruhu života te prispodobom o kraljevskoj svadbenoj večeri navijestio da će svojoj Crkvi ostaviti gozbu kao novi oblik štovanja Boga i bratskog okupljanja vjernika.
To je Isus vidljivo učinio na Posljednjoj večeri prije svoje muke. Tu je svoje učenike poučavao i bodrio da ustraju u jedinstvu i ljubavi, molio je za njih i za sve ljude svoju velikosvećeničku molitvu (Iv 17) i na kraju je uzeo kruh, izrekao hvalu Bogu, razlomio kruh i dao ga učenicima govoreći:
“OVO JE MOJE TIJELO KOJE SE ZA VAS PREDAJE. 
OVO ČINITE MENI NA SPOMEN.”
Zatim im je pružio čašu s vinom govoreći:
“OVA JE ČAŠA NOVI SAVEZ U MOJOJ KRVI, 
KOJA SE ZA VAS PROLIJEVA.”
Tako se Isus u znakovima kruha i vina sav predao Ocu i ljudima. Ustanovio je Euharistiju, Gospodnju večeru ili misu kao “spomen-čin” svoga potpunog predanja, svog žrtvovanja. Sv. Pavao tumači to riječima: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu (kalež), navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe. 
Misa je sakramenat Isusove žrtvene hvale Bogu. U njoj se znakovito. “sakramentalno” slavi i obnavlja Isusova žrtva za naže spasenje. njegova smrt i uskrsnuće. Blagujući posvećeni kruh i vino, primamo Isusovo tijelo “koje se za nas daje”, i njegovu krv “koja se za nas prolijeva”.
BITNI DIO MISE jest posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. To je središte Isusovn spomen-čina: prilike kruha i vina ostaju iste, ali se mijenja sama stvarnost. Kruh i vino posvećenjem postaju nova stvarnost Kristova tijela i njegove krvi. Plodovi zemlje i ljudskoga rada u euharistijskom slavlju postaju “znakovi” da se Isus Krist sav - dušom i tijelom - definitivno i nepovratno predao Ocu i nama, da se to “otajstvo” predanja snagom Božjega Duha i sada događa, da je taj “predani” Isus kao Uskrsli - snagom Božjega Duha - sav prisutan medu svojim vjernima. Tu otajstvenu promjenu stvarnosti kruha i vina u novu stvarnost, u stvarnu prisutnost Isusa Uskrsloga, zovemo “pretvorbom”. - To otajstveno događanje u središnjem činu euharistijskog slavlja predvodnik (svećenik) oglašuje riječima:
Tajna vjere! - Mysterium fidei!
Prisutni kliču:
Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, 
Tvoje uskrsnuće slavimo, 
Tvoj slavni dolazak iščekujemo.
Euharistija je spomen-čin kojim se na otajstven način obnavlja događanje našeg spasenja. U njemu se ujedno najbolje vidi što je Crkva: zajednica vjernih okupljena oko svoga prisutnog proslavljenog Gospodina, koja po Kristu, s Kristom i u Kristu - ujedinjena snagom Duha Svetoga - daje svu slavu i čast Ocu. I sve to okupljena zajednica želi i nastoji slaviti i proživljavati u savršenom uzajamnom predanju. Euharistija stoga Crkvu istodobno najbolje očituje i izgrađuje. Euharistija je središnji sakramenat Crkve, sakramenat žive Prisutnosti i predanja. 
Oko bitnog dijela euharistije od početka su se oblikovali razni obredi, čitanja, pjesme i molitve. Kroz duga su se stoljeća oni i mijenjali. Oni svi zajedno. oko tog neizmijenjenog dijela euharistije - pretvorbe, čine svetu misu. Svi ti obredi, čitanja, molitve i pjesme - raspoređeni prema liturgijskoj crkvenoj godini - čine knjigu koja se zove misal. Ta je knjiga neiscrpivo vrelo za sve zreliji vjernički život. Uvođenjem narodnog jezika u liturgiju ona je postala pristupačna svakom vjerniku.
Blagovanje Kristova tijela i krvi, pod prilikama posvećenog kruha i vina, zove se pričest. 
Posvećeni kruh čuva se u crkvama i poslije mise, u prostoru koji se zove svetohranište ili tabernakul (pred njim gori “vječno svjetlo). Kristovo tijelo pod prilikama kruha čuva se:
· za pričest onih koji nisu mogli sudjelovati u misi (npr. bolesnici).
· za klanjanje i molitvu.

​

​