• Dana 14. Rujna 2013 g. (subota) je “BLAGDAN UZVIŠENJA SVETOG KRIŽA” tim povodom održat će se Sveta misa u Katoličkoj crkvi “Sv. Blagovijest” u Štipu sa početkom u 19,00 sati

 

• Dana 15. Rujna 2013 g. (nedjelja) je “SPOMEN BLAŽENE DJEVICE MARIJE ŽALOSNE” tim povodom održat će se Sveta misa u Katoličkoj crkvi “Sv. Blagovijest” u Štipu sa početkom u 09,00 sati   

 

 

Blagdan Uzvišenja svetog Križa

Slavimo blagdan križa, po kojemu su otjerane tmine a bi vraćeno svjetlo. Blagdan križa slavimo, i s Raspetim bivamo uzdignuti u uzvišeno, da bismo — ostavivši dolje zemlju s grijehom — stekli ono višnje.

Takvo je i toliko posjedovanje križa. Tko njega posjeduje ima blago. S pravom nazvah blagom ono što je u stvari  i po imenu najljepše od svih dobara. U njemu, i po njemu i u nj postavljeno je svekoliko naše spasenje i vraćenu u prvotno stanje.

Da nije bilo križa, Krist ne bi bio razapet. Da nije bilo križa, život ne bi bio čavlima prikovan o drvo. A da on ne bje čavlima prikovan, ne bi bili iz boka potekli izvori besmrtnosti — krv i voda, izvori što svijet oslobađaju od grijeha; ne bi bila uništena zadužnica grijeha ne bismo bili vraćeni u slobodu i ne bismo uživali stablo života, niti bi se otvorio raj. Da križa ne bje, smrt ne bi bila oborena, niti bi pakao ostao bez plijena.

Velika je dakle i dragocjena stvar križ. Velika, rekoh, jer su po njemu ostvarena mnoga dobra. Ona su utoliko brojnija što Kristovim čudesima i patnjama valja pridati moćnija svojstva. A dragocjena je stvar, jer je križ Božja patnja i pobjednički znak: patnja poradi svojevoljnog smrtnog stradanja na njemu, a pobjednički znak jer je na križu smrtno ranjen đavao i s njime nadvladana smrt. Vrata su pakla satrvena: križ je postao opće spasenje čitavoga svijeta.

Križ nazivamo Kristovom slavom i Kristovim uzvišenjem. On je žuđena čaša i dovršenje patnji što ih je Krist pretrpio za nas. Sam Krist kaže da je križ njegova slava: Sad je proslavljen Sin Čovječji, i Bog je proslav­ljen u njemu i još će ga proslaviti. I opet: Proslavi me, Oče, slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet. Ili: Oče, proslavi svoje ime. Dođe dakle glas s neba: I proslavio sam, i opet ću proslaviti. A rečeno je to o slavi što ju je tada stekao na križu.

​

Sam Krist svjedoči također da je križ i njegovo uzvi­šenje, jer veli: Kad budem uzdignut, sve ću privući k sebi. Očito je dakle da je križ i slava i uzvišenje Kristo­vo

​

Iz Govora svetog Andrije Kretskoga, biskupa

​

​

​

 

BLAGDANI BLAŽENE DJEVICE MARIJE

KROZ CRKVENU GODINU

 

Blažena Djevica Marija bila je po Božjem naumu nerazdruživa suradnica svojemu Sinu Isusu Kristu u njegovu djelu spasenja. Zato je bila uključena u slavlje otajstava Kristova spasiteljskog djela:

u božićnom otajstvu kao Bogorodica,

u vazmenom kao supatnica s Kristom ali i dionica slave po uznesenu na nebo.

Zbog ove posebne zadaće u Božjem djelu spasenja Mariji pripada i posebno štovanje, koje joj Crkva od početka iskazuje. Tjekom povijesti nastali su mnogi blagdani posvećeni Mariji.

Danas se u katoličkom kalendaru nalaze ovi:

 

Svetkovine Marijine:

• Svetkovina Svete Bogorodice Marije (1. sječnja, Nova godina)

• Uznesenje Blažene Djevice Marije - Velika Gospa (15. kolovoza)

• Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije (8. prosinca)

 

Blagdani Marijini:

• Rođenje Blažene Djevice Marije - Mala Gospa (8 rujna)

• Pohođenje Blažene Djevice Marije (31. svibnja)

 

Obavezni spomendani Marijini:

• Blažena Djevica Marija, Gospa od Anđela (2. kolovoza)

• Spomen Blažene Djevice Marije Kraljice (22. kolovoza)

• Spomen Blažene Djevice Marije Žalosne ( 15. rujna)

• Spomen Blažene Djevice Marije od svete Krunice (7. listopada)

• Prikazanje Blažene Djevice Marije, Gospa od Zdravlja (21. studenoga)

 

Neobavezni spomendani Marijini:

• Spomen Majke Božje Lurdske (11. veljače)

• Bezgrešno Srce Marijino (subota nakon svetkovine Presvetog Srca Isusova)

• Spomen Majke Božje Karmelske ( 16. srpnja)

• Posveta Bazilike Majke Božje Velike (5 kolovoza)

 

Spomen Blažene Djevice Marije Žalosne

Iako smo na pragu raskošne, raznobojne jeseni, kao da se i imenom današnjeg marijanskog blagdana s tugom opraštamo od dugog, toplog ljeta. Častimo Gospu Žalosnu ili Mariju od sedam žalosti (Mater dolorosa), a imendan slave naše Dolores i Tuge. Prisjećamo se sedam teških trenutaka Marijina života: Šimunovo proročanstvo u hramu da će joj „mač probosti dušu“, bijeg s djetetom Isusom u Egipat, traženje izgubljenog dječaka Isusa u hramu, susret s Isusom na križnom putu, boli dok su Isusa pribijali na križ, skidanje Isusa s križa („Pietà“), Isusov pogreb. Umjetnici prikazuju Mariju u suzama, sa sedam mačeva koji joj probadaju srce ili sedam medaljona s prizorima sedam žalosti oko njezinog lika. Pobožnost prema Gospinim žalostima ima svoj biblijski temelj u proroštvu starca Šimuna Mariji: »A tebi će samoj mač probosti dušu« (Lk 2, 35). Te riječi naviještaju Kristovu muku, a budući da nitko s Isusom nije tako blizak kao njegova Majka, nikoga kao nju neće potresti njegova muka. O Marijinim žalostima počeli su u XIII. stoljeću pobožno razmišljati naročito redovnici serviti i potom su nastale mnoge bratovštine Gospinih žalosti. Servitima je Sveta Stolica 1667. dopustila posebnu svetkovinu u čast Gospe od sedam žalosti. taj je blagdan 1735. preuzelo čitavo španjolsko kraljevstvo, a papa Pio VII. proširio ga je 1814. na cijelu Crkvu.